Kad se ljudi tek počnu ozbiljno baviti svojom duhovnošću, često su prilično iznenađeni da je to mnogo teže od očekivanog. U ovom članku ćemo govoriti o egu, dijelu unutar svakoga od nas koji je uživao u prilično lijepoj dugoj vladavini nad našim odlukama, postupcima, mislima i životnom filozofijom.
Ego ima plan koji je uglavnom u suprotnosti s našom dušom. Duša želi naše cijelo biće u jedinstvu sa Izvorom (Univerzumom, Bogom) jer u tom jedinstvu zna da ispunjava našu božansku svrhu kao ljudskog bića dok smo živi ovdje na Zemlji. Ta ljubavna veza sa Izvorom (Univerzumom, Bogom) treba biti na mjestu, treba poznavati dušu i onda će sve ostalo poteći i doći na svoje mjesto.
S druge strane, ego se bavi odvajanjem. U knjizi Nova Zemlja autor Eskart Tol, o egu se govori kao o iluzionom JA. Ego je poput iskrivljenih načara kroz koje gledamo svijet, boji naše percepcije i iskrivljuje naše razumijevanje sebe i drugih. Stvara lažan osjećaj odvojenosti, što dovodi do osjećaja superiornosti, inferiornosti ili neadekvatnosti. Ova iluzija vlastite važnosti može uzrokovati sukobe, patnju i osjećaj nedostatka u našim životima.Prepoznavanjem ega onakvim kakav on jest - konstrukt uma koji nije naša prava bit - možemo početi otpuštati njegov stisak nad našim mislima i djelovanjem.
Istovremeno, naš ego ne treba ubijati jer on ima funkciju sve dok smo u fizičkim tijelima. Zamislite to na ovaj način... ako ne jedemo u redovnim intervalima ili ne pijemo vodu, na kraju će nam se tijelo smežurati i umrijeti. Ako ne spavamo 2 dana ili više, s gubimo sposobnost funkcionisanja i tako svojim organima oduzimamo vrijeme potrebno za pomlađivanje. Na kraju će nedostatak sna ugroziti naš imunološki sistem i mi ćemo se razboljeti. Ako je vani jako hladno, ego želi da uđemo unutra i budemo u toplom ili će, opet, ako nemamo nadzora, naša tijela umrijeti ako budu izložena duže vrijeme.
Zato je mudro razmišljati o egu kao o onom dijelu nas koji osigurava da upravljamo osnovnim fizičkim potrebama.
Ego stalno traži potvrdu i sigurnost kroz vanjske (materijalne) posjede, za koje vjerujemo da oblikuju naš identitet ( moja kuća, moje auto, moj sat, moj telefon). Drugi problem s egom je taj što je sklopio savez s našim umovima. Zapravo, može biti od velike pomoći razmišljati o našem umu kao poslušniku ega. Um po samoj svojoj prirodi nije mračan ili sebičan. Zapravo, to je super inteligentna i složena stvar. To je poput odašiljačke i prijeme stanice nevjerojatne snage i dometa. Ima svjesne i podsvjesne dijelove koji su zaista čudesni u svojoj kreativnoj sposobnosti. Ali um nije vođa, on je sljedbenik. Um se sam od sebe gubi i upetljat će se u sve smiješne ili nerazumne misli koje su u njemu pohranjene. Um želi smjer i bit će odan najupornijem vođi vašeg bića. Dakle, ko trenutno rukovodi? Za većinu ljudi, to je ego.
Ovaj savez između ega i uma je opasan jer nas vodi dalje od naše prave suštine i svrhe. Ego, vođen strahom i nesigurnošću, nastoji kontrolisati i manipulisati umom kako bi ispunio svoje sebične želje. Čineći to, iskrivljuje našu percepciju stvarnosti i stvara lažan osjećaj identiteta temeljen na vanjskoj potvrdi i materijalnim posjedima.
Um, koji je namijenjen da bude oruđe za višu svijest i duhovni rast, postaje zarobljen nemilosrdnom težnjom ega za moći i zadovoljstvom. Umjesto da služi kao most prema našoj unutarnjoj mudrosti i intuiciji, ono postaje bojno polje za sukobljene misli i emocije.
Šta uopšte znači posjedovati nešto? Posjedovanje se često doživljava kao način uspostavljanja kontrole i sigurnosti u našim životima. Akumuliramo imovinu, bogatstvo i materijalna dobra u uvjerenju da će nam to donijeti sreću i ispunjenje. Međutim, istina je da su te vanjske stvari privremene i prolazne. U svakom trenutku se mogu izgubiti ili odnijeti.
Kada se suočimo sa svojom smrtnošću, shvaćamo da pravo vlasništvo ne leži u stvarima koje posjedujemo, već u našim iskustvima, odnosima i uticaju koji imamo na druge. Naše se nasljeđe ne mjeri onim što posjedujemo, već načinom na koji smo živjeli te ljubavlju i dobrotom koju dijelimo s onima oko nas.
Na kraju, materijalna imovina nije ono što nas definise, već naš karakter, vrijednosti i način na koji smo dotakli živote drugih. Pravo vlasništvo dolazi iznutra – iz spoznaje ko smo u svojoj srži i autentičnog življenja u skladu sa svojim pravim ja.
,, Ego često poistovjećuje posjedovanje sa postojanjem. Posjedujem, dakle postojim. I što više posjedujem, to sam stabilniji. Način na koji vas drugi vide pretvara se u način na koji vidite sami sebe. Kada bi si svi mogli priuštiti skupe stvari, kada bi svi živjeli u velikim kućama i bili bogati, vaša ogromna kuća i vaše bogatstvo više ne bi mogli osnažiti vaš doživljaj sebe.’’ Nova Zemlja
U slučaju ega, on se nikada neće razviti do tačke u kojoj može voditi biće, svakako ne na način na koji to može duša. Duša uvijek želi ići prema Izvoru i ispuniti svoju krajnju svrhu. Ego može obaviti dobar posao održavajući nas u životu i naše živote ispunjene dramom, pogrešnim vezama, ovisnostima, ambicijama da nadmašimo druge, težnjom za luksuznim stvarima, divljenjem zbog naše ljepote, inteligencije, i tako dalje. Ali kao što svi nažalost znamo, život ispunjen ovim trofejima ega nudi samo privremeno olakšanje. Na dubljem nivou, ovaj način življenja je jednostavno maskiranje naše duše koja istovremeno pokušava privući našu paznju..
Međutim, odricanjem se ne oslobađate ega. Niko od vas ne traži da živite skromno. Čak i ako se svega odreknete, ego će pokušati osigurati svoj opstanak tražeći nešto drugo s čime bi se identifikovao. Na primjer, ako se odreknete luksuza, ego će se tada poistovjetiti s lažnom slikom o vama kao nekome ko je prerastao svaki interes za materijalne stvari i stoga je superiorniji od drugih koji uživaju u luksuznim stvarima, ali se NE IDETIFIKUJU s njima. Shvaćate kuda ovo vodi.. Imate materijalne stvari jer ih zaslužujete, a ne zato što vam trebaju ili zato što ne možete živjeti bez njih. Važno je znati razliku . Niko od vas ne traži da se riješite svog skupog auta, velike kuće, bilo kakvog luksuza ili materijalnih stvari. Oni su jednostavno vanjski simboli uspjeha ili statusa, ali ne odražavaju pravu bit onoga što smo kao pojedinci. Iako je ovo za neke možda teško priznati, uzmite u obzir da su snimljene stotine filmova koji prikazuju ovaj rat između sila dobra i zla. Ljudima je to tako zanimljivo jer je to temeljna stvarnost u kojoj živimo iz dana u dan, ponekad čak i iz minuta u minut. Svi smo mi na razlicitim mjestima u pogledu toga kojim aspektima tame dopuštamo da žive u nama. Bilo bi vrlo kratkovidno i uz potpuni nedostatak poniznosti pretpostaviti da ne dopuštamo da tama u nekoj mjeri živi u nama. Da bi dobro zasjalo, mora postojati tama kojoj se može suprotstaviti. Kao što svjetlo ne može postojati bez sjenke, dobro ne može postojati bez zla. Koncept Yina i Yanga uči nas da je ravnoteža neophodna u svim aspektima života.
Tim duse je beskrajno opremljeniji i spremniji da donosi odluke u ovom životu. Sadašnji predsjednik je ego s umom kao potpredsjednikom. Novi tim vodstva je duša kao predsjednik s Izvorom (Univerzumom,Bogom) kao predsjednikom odbora.
Da bismo se oslobodili ovog otrovnog saveza (uma & ega), moramo naučiti stišati neprestano brbljanje ega i ponovno se povezati sa svojim pravim ja. Razlog zbog kojeg ne možemo samo otpustiti starog predsjednika i prisegnuti novog je ono što ovo putovanje čini pravim izazovom. Kao što se ne mozemo samo riješiti člana porodice koji nam posebno uzrokuje tugu..da je to tako lako i jednostavno, vjerojatno bismo to i učinili. Ali porodica se u većini kultura ne može samo odbaciti. Nekako smo zapeli s njima do kraja... Naš ego se ne može potpuno odbaciti, ubiti ili zaboraviti jer je stvoren da služi funkciji. Sledeće imamo um koji je vjerno služio egu. Novi vođa, duša kaže: "I dalje te želim u izvršnom timu, ali sada ću te zvati : upravitelj kreativnih poslova", što je daleko od njegove predhodne uloge. Možete zamisliti da neće sve biti mirno tokom ovog prelaznog razdoblja. Očekivanje broj jedan, bit će sukoba. Zašto? Jer ego, sada u funkciji održavanja, još uvijek zna gdje je um i dugo mu je bio odan. Ne namjerava prihvatiti da bude izbačen s prvog mjesta bez borbe. Bori se jer vjeruje da duša nema pojma što radi. Na primjer, duša je već počela ispitivati i stavljati veto na stvari na koje je ego proveo godine postavljajući ih na svoje mjesto. Primjeri ovih stvari mogu uključivati droge i alkohol ili određene grandiozne stavove koji su uvijek služili za napredovanje u karijeri. Duša pokušava spriječiti ulazak određene hrane, ali ego je zgrožen takvom glupošću. “Zar ne zna koliko nam je zadovoljstvo jesti ove stvari!? Šta nam pokušava učiniti? Moram ovo odmah popraviti!” Ovi glasovi ega su za očekivati i još mnogo toga. Zapravo, ne možemo ni predvidjeti koliko će puta, načina i mjesta ego pokušati podić prašinu u svom planu kako bi pokazao koliko je grozan novi tim vođa. Možete biti sigurni da će paziti na one trenutke kada se čini da stvari ne idu loše i iskoristiti ta vremena da uzburka um (što će zauzvrat probuditi razne vrste emocija). Pronaći će bezbroj kreativnih i briljantno tempiranih argumenata koji će pokazati kako je vaš stari život u neznanju bio lakši, zabavniji, upravljiviji i zapravo samo prihvatljiviji budući da gotovo svi to rade i čini se da im svima ide sasvim dobro! S druge strane, put duše je potpuna suprotnost. To je život pun sigurnosti, povjerenja, čuda... čarobnih čuda, neobjašnjivih milosti i sihroniciteta, otvorenih vrata koja vode do ogromnog rasta i ispunjenja i u biti apsolutnog znanja da je nečija svrha na pravom putu.
Za sada jednostavno postanite svjesni činjenice da je putovanje pred vama svakodnevni izbor. Čijim ćete autoritetom biti vodjeni svaki dan kad se probudite? Ego nije loš/pogrešan , ego je samo nesvjestan. Istina je da nas ego samo pokušava zaštititi i sačuvati naš osjećaj sebe. Djeluje na automatskom pilotu, reagujući na temelju prošlih iskustava i uvjerenja, a da toga nismo ni svjesni. Kada postanemo svjesni svog ega i njegovog nesvjesnog ponašanja, možemo početi preuzimati kontrolu i donositi više namjernih izbora u našim životima.
