Na putu samootkrivanja i ličnog rasta, jedan od najintrigantnijih aspekata za istraživanje je odnos između našeg ega i našeg fizičkog tijela. Naš ego, često povezan s našim osjećajem sebe i identiteta, igra značajnu ulogu u tome kako percipiramo svoja tijela i komuniciramo s njima. Razumijevanje ove dinamike može dovesti do dubokog uvida u našu sliku o sebi, samopouzdanje i opštu dobrobit.
Kako ja razumijem riječ, ego se odnosi na vaš objektivni identitet fizičkog svijeta. To uključuje vaše fizičko tijelo kao i vaš um. Vaš ego uključuje vaše ime, vaš posao, vaš dom, vaše odnose, vašu ličnost, vaše navike, vaš omiljeni film, vaša duhovna uvjerenja, i tako dalje. Sadržaj vašeg uma dio je vašeg ega. Vaš ego je vaš ljudski karakter i sva njegova individualna obilježja u fizičkom svemiru. Često se definišemo svojim postignućima i uvjerenjima. Na primjer, mogla bih se predstaviti riječima: Ja sam Nikoleta. Pišem o wellnessu. Ovo je moj članak. I ovo je moja firma.” Uče nas da smo samo fizička bića koja žive u fizičkom svijetu. Naš mozak stvara naše misli, koje nam zauzvrat daju svijest. Takođe nam je rečeno da su svi koje sretnemo usredočeni na vlastite misli i iskustva. Neki od nas čak mogu vjerovati u duh ili dušu koja živi nakon što naše fizičko tijelo umre. Mislimo da ćemo i dalje na neki način biti ono što jesmo, čuvajući uspomene na prošli život. Ali sve je to samo još jedan način da zadržimo svoj ego.
Kad sam prvi put čula ideju da bih mogla biti nešto više od svog ega, mislila sam da je to ludo. Mislim, ja sam Nikoleta, zar ne? Kako bih mogla biti bilo ko drugi? Ali dok sam razmišljala o tome, počela sam se pitati postoji li možda nešto više od mene osim mog imena i mojih misli. Možda postoji dio mene koji nadilazi moj ego. Shvatila sam da nisam samo svoj ego jer se sve na meni može promijeniti, a ja ću i dalje biti ja. Mogla bih promijeniti svoje ime, posao, prijatelje, način na koji se ponašam, u šta vjerujem, kako izgledam i još mnogo toga, i ostala bih ista osoba. Kad pogledam sebe unazad 10 godina, vidim da sam se dosta promijenila – posao, mjesto stanovanja, s kim se družim, pa čak i ono o čemu razmišljam. Ali čak i uz sve te promjene, ja sam još uvijek ja.
U prošlom članku razgovarali smo o egu i identifikaciji. Drugi način na koji se možemo identifikovati je preko naših tijela. Posmatranje sopstvenog tijela. Tijelo može biti muško ili žensko, što se naziva pol. U nekim se kulturama smatra tragičnim ako se žena ne uda ili nema djecu, ili ako muškarac ne može imati djecu. Ljudi u tim kulturama vjeruju da je nečiji život potpun samo ako na određeni način ispuni svoj identitet. U nekim kulturama, vaš izgled igra veliku ulogu u tome kako vas ljudi vide. Bilo da si jak ili slab, lijep ili ne tako lijep. Neki ljudi svoju vrijednost povezuju s tim kako izgledaju, u kakvoj su formi i koliko se osjećaju privlačno. Mogli bi se osjećati kao da nisu dovoljno dobri jer sebe vide kao ‘’svoje mane’’. Ponekad ljudi imaju iskrivljen pogled na svoje tijelo. Djevojka bi mogla pomisliti da ima višak kilograma i prestati jesti, iako je zapravo lijepa i zgodna. Kao da se ne vidi jasno. Sve što vidi je mentalna slika, koja ne mora biti ispravna.. Sve ovo dolazi od toga što ste previše zaokupljeni svojim mislima. Kad bi se mogla vidjeti bez svih tih negativnih misli, ili osjećati se dobro u sebi iznutra prema van, ili još bolje kada bi mogla osjetiti svoje tijelo iznutra mogla bi se početi osjećati bolje.
Uloga ega u identifikaciji tijela:
Naš ego, često karakterizovan kao svjesni um ili glas samosvijesti, igra ključnu ulogu u identifikaciji tijela. Oblikuje naše percepcije, prosudbe i privrženosti vezane uz naš fizički izgled. Ego traži potvrdu, prihvaćanje i priznanje, što nas navodi da se upoređujemo s drugima i mjerimo svoju vrijednost na temelju vanjskih standarda.
Razumijevanje načina na koji ego utiče na našu identifikaciju tijela može rasvijetliti različita ponašanja i obrasce mišljenja, uključujući:
Samokritičnost: Ego može potaknuti samokritičke misli o našim tijelima, ističući uočene mane ili nesavršenosti i potičući nezadovoljstvo.
Vanjska potvrda: Traženje potvrde od drugih u vezi s našim izgledom može postati pokretačka snaga, jer ego žudi za odobravanjem i potvrdom iz vanjskih izvora.
Formiranje identiteta: Naš ego može izgraditi naš identitet oko naših fizičkih atributa, što nas navodi da vjerujemo da je naša vrijednost povezana s našim izgledom.
Strah od osude: Strah ega od osude na temelju fizičkog izgleda može pridonijeti tjeskobi, samosvijesti i društvenoj usporedbi
Kada svoj identitet temeljimo na tome kako izgledamo ili koliko smo jaki, pripremamo se za razočaranje. Naša se tijela mijenjaju kako starimo, a ako svoju vrijednost povežemo s našim fizičkim izgledom, čekaju nas teška vremena. Važno je brinuti se za svoje tijelo tako što ćemo se dobro hraniti i vježbati, ali ne smijemo dopustiti da nas izgled definiše. Ako cijenimo svoje tijelo zbog onoga što može učiniti i kako se zbog njega osjećamo, možemo uživati u njemu dok traje. A kada naš izgled počne blijediti, to neće uticati na naše mišljenje o sebi. Zato zapamtite, brinite o svom tijelu, ali ne dopustite da ono određuje vašu vrijednost.
Jos jedan primjer ega
U jogi imamo Yame i Niyame, poznate kao obuzdavanja i obdržavanja. Neki bi ih mogli nazvati zapovijedima joge. Prije par godina pokušavala sam izvesti određenu pozu, za koju moje tijelo još nije bilo spremno. Samoproučavanje počinje da se produbljuje kada vidimo da su neke poze nedostižne ili da biramo teže položaje za koje tijelo nije spremno i samim tim prevazilazimo svoje mogućnosti. Po mom iskustvu, žrtvovala sam formu, odbila da prihvatim umor i bol da bih postigla nešto što mi trenutno nije služilo, uganula više mišića u jogi da bih dobila super slatku pozu joge i povredila leđa pokušavajući da podignem više i još. Ali zašto odgovaramo na Ego? Morala sam nekome nešto dokazati. Moja sopstvena nesigurnost se manifestovala u nezdravom ponašanju. To me je dovelo u neprijatne situacije i dovelo do razočarenja. Od tog dana, mantra za mene uvijek glasi: "Ja sam tačno tamo gdje trebam biti u ovom trenutku." Pomogla mi je da se odmaknem od opasnih pokušaja, ali mi je takođe dala smjernice u razumijevanju kada ego gura ,da vjerujem sebi .
Umjetnost svijesti o unutrašnjem tijelu
Otkrivanje svjesnosti unutrašnjeg tijela je kao otključavanje tajne moći koja postoji još od vremena Bude. Buda je vjerovao da je obraćanje pažnje na osjećaje u svom tijelu, bez previše vezivanja za njih, izuzetno važno za vaše duhovno putovanje.
Ova tehnika je za mene promijenila igru u suočavanju s mojim hroničnim bolom (povreda kičme o kojoj govorim u gornjem tekstu). Nekada je kontrolisao moj život, zbog čega sam se osjećala tužno, uplašeno i usamljeno. Ali sada, ja imam kontrolu. I dalje imam bolove ponekad, ali to me više ne muči. Tako sam zahvalna na trenucima kada mogu preuzeti odgovornost za svoj bol. Kao da se prepuštam moći puštanja. Prvi put sam saznala za ovu praksu kada sam radila kao fizioterapeut. Pomogla sam svojim klijentima da udahnu kroz bol i oslobode napetost sa svakim dahom. Pokazala sam im kako da se fokusiraju na senzacije svog tijela umjesto da budu uhvaćeni u svoje misli.
Kao i sve, svjesnost unutrašnjeg tijela je praksa. Razumijem kada vidim ljude koji pokušavaju pobjeći od sebe i svoje boli. Radimo na bijegu od boli na mnoštvo načina. Alkohol, lijekovi, hrana, televizija i društvene mreže... Traženje olakšanja izvan sebe nikada neće uspjeti dugoročno. Gledanje izvan sebe stvara više nepovezanosti, otuđenja i nerazumijevanja onoga što jesmo. Može stvoriti više boli, više tjeskobe i više straha.
Jeste li ikada zastali i razmislili o tome kako se osjećate? Kao, stvarno ste zastali i zapitali se: "Kako se sada osjećam?" Zatim odvojite vrijeme za disanje, slušanje i čekanje odgovora (ako suze žele poteći, pustite ih, oslobađanje emocija kroz suze je duboko čišćenje). Eckhart Tolle takođe govori o ovoj tehnici i sviđa mi se njegov citat 'Nemojte usmjeravati svoju pažnju negdje drugdje u svojoj potrazi za istinom, jer ona se ne nalazi nigdje drugdje nego u vašem tijelu'.
Dok ego može uticati na naš odnos s našim tijelima na izazovne načine, njegovanje samosvijesti i svjesnosti može olakšati skladniju vezu. Evo nekoliko strategija za prihvaćanje ega i poticanje prihvaćanja tijela:
Pažljiva svijest: Razvijte svijest o svojim mislima i emocijama povezanim s vašim tijelom. Primijetite kada se pojavi glas vođen egom i vježbajte ga posmatrati bez osuđivanja.
Samosaosjećanje: Zamijenite samokritiku samosaosjećanjem. Ponašajte se prema sebi s ljubaznošću i razumijevanjem, priznajući da su nesavršenosti prirodni dio ljudskog bića.
Unutarnje istraživanje: Istražite dublje aspekte svog identiteta izvan fizičkog izgleda. Povežite se sa svojim vrijednostima, strastima, talentima i odnosima koji doprinose vašem osjećaju sebe.
Praksa zahvalnosti: Kultivirajte zahvalnost za sposobnosti vašeg tijela i iskustva u kojima vam omogućuje da uživate. Prebacite svoj fokus s provjere temeljene na izgledu na zahvalnost za otpornost i vitalnost vašeg tijela.
Autentično izražavanje: Prihvatite autentičnost izražavajući se na načine koji su iskreni i usklađeni s vašom istinskom biti, umjesto da se prilagođavate vanjskim standardima.
Prihvaćanje ega i razumijevanje njegove uloge u identifikaciji tijela može dovesti do dubokih promjena u tome kako se odnosimo prema sebi i svojim tijelima. Kultiviranjem samosvijesti, praktikovanjem samoosjećanja i prihvaćanjem autentičnosti, možemo potaknuti dublji osjećaj prihvaćanja. Zapamtite, vaša vrijednost nadilazi vaš fizički oblik - ona obuhvaća bogatstvo vaših iskustava, dubinu vaših emocija i ljepotu vaše duše.
